02.07.2012., ponedjeljak

Klaun Van Trenda - KELL – Klaunov Elektronski List - 001

• List koji se bavi proučavanjem antitrenda na psihogranici (između) zanimljivog i dosadnog
• Netiskani list
• Br. 001; 01.03.2004.g.
• Naklada: 1 primjerak
• Cijena: velika
• Izlazi: kad mu se prohtje
• Glavni i odgovorni urednik: Klaun Van Trenda
• Škrtario na riječima i zakinuo za rečenice: Klaun Van Trenda
• Antitrendovski fotoreporter: Klaun Van Trenda
• Pišu: Klaun Van Trenda, Nekadbio Buntovnik, Uvaženi Novinar, Novinarski Patak, Nekadbio Pametan, Ljepimplakat Kadtobijaše, Indijanac Bilobizona i Acid Bodlja.
• KELL sponzorirali: razna društvena zbivanja, tvornica za proizvodnju jalovih ideja “Nadajmo Se Skorom Boljitku”, obrt za nekretnine “Društvo Pogrebnika”, detektivska agencija “Znam Što Si Jutros Jeo Za Doručak”, vegeterijanska mesnica “Veseli Obrok”, društvo književnika “Nisu Loše Ove Cigare I Konjak”, politička stranka “Nasmijani Banditi I Nekoliko Dobroplaćenih Ubojica”, nevladina udruga za boljitak građana “Svatko Puni Svoj Džep” i odjel na burzi za zapošljavanje građana “Nezaposlenima Zabranjen Ulaz”

Pazi sad!
Želim Vam dobar dan (ili večer), ne zato jer je dan dobar, ili zato što bih želio da dan bude dobar, nego želim da Vama dan bude ugodan. Upravo čitate 1. broj KELL-a (Klaunov Elektronski List). Nakon godina provedenih proučavajući ljude na znanstveno-pjesničko-proznoj bazi, odlučio sam pokrenuti nekakav list. Ispočetka sam želio stvoriti list sa malom nakladom, naravno sve bih sam morao financirati (a ta mala naklada ne bi bila jeftina). Malu nakladu bi čitao i mali broj ljudi pa sam se odlučio za “elektronski put”. Financije i “naklada” me sada ne brinu, a postoji i mogućnost kako će KELL čitati veliki broj ljudi.
KELL je najbolji list u svijetu koji je u potpunosti izvan svakog trenda (kao i njegov glavni i odgovorni urednik). Zato nemojte od lista očekivati da će pisati o najnovijim i planetarno aktualnim temama. Ovo je list koji će isključivo pisati o temama koje nemaju niti malo veze sa nekakvim trendom. Prema tome tko hoće, neka čita; tko neće, neka dalje surfa.
Eto, to bi bila nekakva uvodna riječ. Sada pročitajte koji odlomak pa mi javite elektronskom poštom da mi kažete sviđa li Vam se KELL, ili ne. Ako Vam se sviđa, onda ću ga pod hitno morati mijenjati. Ako Vam se ne sviđa, onda će ostati ovakav kakav je sad: dosadan, neaktualan i jednostavno rečeno bezveze. “Uživajte” čitajući.
Napisao: Klaun Van Trenda

Svaka čast
Htio bih nešto reći o Futuri, časopisu za sf, fantasy i horor. Jako dobar mjesečnik u kojem možete pročitati puno dobrog štiva. Ne želim ih hvaliti zato jer će mi možda jednog dana objaviti priču, nego zbog nekih drugih stvari. Već nekoliko mjeseci skupljam stare brojeve Future, polagano, ali sigurno ću ih jednom sve skupiti. U jednom starom broju, urednik je postavljao pitanje, tj. vodila se polemika oko toga: Treba li u Futuri objavljivati većinom priče domaćih autora, ili stranih? E sad! Strane pisce, u velikoj većini, uvijek mogu naći u nekakvoj knjižari ili antikvarijatu, ali domaće i mlade ljude koji pišu takve stvari - od njih ne možete čuti ni glas. Čemu jedan takav časopis ako u njemu neće biti domaćih autora? Gdje i kako će se oni probiti ako im nitko ne pruži priliku da pokažu koliko su dobri? Futura je to i napravila i zato im SVAKA ČAST!
Napisao: Nekadbio Buntovnik

Interviijuu
Za prvi broj KELL-a nisam uspio naći osobu s kojom ću napraviti intervju, pa sam odlučio izmisliti nekog kako mi list ne bi propao već nakon prvog broja.
Recimo da postoji osoba koja se zove Izvanzemaljko Sveznalić, planetarno poznat po nadimku Mrki. Mrki je muškarac u 20-im godinama, visok, mršav, rijetke crne kose i nosi brkove. Bavi se vrstom glazbe koju naziva “rokanje rolom”. Osim što se bavi glazbom, vlasnik je i velike tvornice za proizvodnju političara “Nedajmo Se”. Planetarno je poznat i ima obožavatelje diljem svijeta. Baš u zadnje vrijeme ne daje intervjue, ali ja sam ga lijepo zamolio za jedan razgovor te je pristao. Našli smo se u poznatom gradskom ćumezu na pivi te smo malo porazgovarali. Ispod ove rečenice se nalazi samo dio našeg razgovora – glavni i odgovorni urednik je neke rečenice ovog intervjua cenzurirao zbog bojazni kako mu se ne bi smanjila naklada za list.
Uvaženi Novinar (Ja): “Hvala Vam što ste pristali na ovaj razgovor!” – rečem ja njemu.
Mrki (Taj): “Ništa, ništa! Evo, bolje Vas našao!” – reče on meni.
Uvaženi Novinar (Ja): “Recite mi gospodine … hm, aahm, hahm!”, ja se nakašlja i nastavi dalje, “Recite mi gospodine Izvanzemaljko Sveznalić popularno zvani Mrki: Smijem li Vas zvati Mrki?” – bojazno upita ja njega.
Mrki (Taj): “Naravno, naravno, tako me svi zovu!” – reče on meni, ali mu se nakostriješiše obrve, ajd dobro.
Uvaženi Novinar (Ja): “Gospodine Mrki, već i vrapci na grani i svi fazani u polju znaju kako se Vi bavite glazbom, tj. “rokanje rolom”. Daj mi recite, molim Vas recite, samo za ovaj intervju, što je to “rokanje rolom”? Što bi to moglo biti, a da je to sigurno to? Recite mi molim Vas!” – zamolim ja njega na lijep način, a ne kao oni iz žutog tiska.
Mrki (Taj): “Pa, to Vam je jedan stari običaj ispijanja piva iz kojeg se razvio jedan specifičan pravac u glazbi. Narokati znači naliti se, napiti se. E, sad, dođeš u buntovni bar, iliti kafić, zamoliš konobara da ti da jednu rolu papira i veliku kriglu točenog piva iz 50-litarske bačve! Prvo što napraviš je da otvoriš usta što šire možeš i glavu zabaciš unatrag, tada rolu papira do pola uguraš u usta i pridržavaš je lijevom rukom kako ti ne bi skliznula u grlo, desnom rukom primiš veliku kriglu točenog piva iz 50-litarske bačve za ručku i sve odjednom saliješ u rolu i tako nastavljaš cijelu večer. Takav običaj se naziva “rokanje rolom” po kojem je poslije nastao specifičan pravac u glazbi također nazvan “rokanje rolom.” – ja sam napočetku pomislio da me zafrkaje, ali čovjek misli ozbiljno. Nakon intervjua sam provjerio u enciklopediji pod pojmom “rokanje rolom” i stvarno je istina što on reče meni.
Uvaženi Novinar (Ja): “Dobro, sad kad znamo sve o običaju i glazbenom pravcu “rokanje rolom”, recite nam nešto o Vašoj tvornici. Što Vi to proizvodite i kako sve to funkcionira, a da baš tako funkcionira? Baš me zanima!” – upitam ja njega neoklijevajući niti malo.
Mrki (Taj): “Ja sam vlasnik tvornice za proizvodnju političara “Nadajmo Se”. To je tvornica stara više stoljeća koju sam ja otkupio prije nekog vremena. Tvronica ima nešto više od 4 milijuna kmetova tj. u današnje vrijeme se nazivaju djelatnicima. Znači, tvornica se bavi proizvodnjom političara. Pokušavamo proizvesti što veći broj komada političara, a da su što kvalitetniji.” – reče on meni i napravi ekonomsku grimasu.
Uvaženi Novinar (Ja): “Oprostite što Vas prekidam, ali imam podatak kako je u tvornici za proizvodnju političara “Nadajmo Se” od samog početka proizvodnje, od prije nekoliko stoljeća, došlo do greške na proizvodnim strojevima pa se klijentela buni. Nezadovoljni su proizvodima iz Vaše tvornice, traže popravak strojeva, ali Vi baš i ne reagirate na takvo što?” – izrečem ja njemu sasvim stručno pitanje pa da vidim što će mi on reći.
Mrki (Taj): “To je istina i meni je jako žao što je došlo do takve pogreške na proizvodnim strojevima, ali ja kao vlasnik se trudim otkloniti te pogreške. Zbilja mi je stalo da klijentela bude zadovoljna. Mislim, dakle da nema klijentele, ne bismo imali povod za proizvodnjom političara. Ja samo mogu obećati kako ću se potruditi što prije ukloniti te pogreške, a klijentelu moram zamoliti da stisne zube i izdrži još koje stoljeće.” – začudi se ja kako Mrki ima dobar odgovor na dobro pitanje. Moram priznati da me je iznenadio.
Uvaženi Novinar (Ja): “E, pa, gospodine Izvanzemaljko Sveznalić Mrki, neću Vas više gnjaviti pitanjima i hvala Vam na ovom uspješnom razgovoru. Želim Vam puno uspjeha u “rokanje rolom” i brzi pronalazak rješenja za popravak proizvodnih strojeva u tvornici za proizvodnju političara “Nadajmo Se”. Hvala još jednom i sretno!” – pružim ja njemu ruku i rukujemo se nas dvojica.
Mrki (Taj): “Hvala i Vama, želim Vam uspješnu karijeru u listu KELL!” – reče Mrki i ode iz gradskog ćumeza gdje smo pili pivu.
Eto, ja se nadam da sam bar donekle uspio izvući iz planetarno popularnog Izvanzemaljka Sveznalića Mrkog ono najbitnije što ste htjeli saznati.
Napisao: Uvaženi Novinar

Žuti tisak
Konačno evo teme za sve obožavatelje slavnih i poznatih osoba te sve one koji su željni zanimljivih i nesvakidašnjih vijesti. Ne bih vas htio opterećivati nepotrebnim tekstom jer sam siguran da željno iščekujete najnovije vijesti iz života slavnih osoba. Zbog pouzdanih izvora informacija mogu tvrditi da su ove najnovije vijesti istinite, nikako tračevi.
• U Groznom Smogu, gradiću u državi Tamo Negdje Gdje Nema Ničeg, poznati pjevač Svimadobro Poznat održao je koncert u prepunoj dvorani tamošnje udruge za ispitivanje lijenosti S Jedne Na Drugu Fotelju. Koncert je posjetilo tek nešto više od 120 000 obožavatelja iz Tamo Negdje Gdje Nema Ničeg i susjednih zemalja. Velika zabava je trajala skoro do zore jer je publika tražila 7 bisova. Poznati pjevač Svimadobro Poznat je udovoljio obožavateljima te se na binu vraćao ni manje ni više, nego, zamislite, 7 puta. Sve je dobro završilo, osim jednog manjeg incidenta, kada je u sredini koncerta netko iz publike počeo vikati: “Vatra, vatra, …!”, pa je veselo društvo počelo bježati iz dvorane i pritom teško ranilo tek nešto više od 25 000 obožavatelja. No, obožavatelje taj incident nije dao omesti, koncert se nastavio kao da se ništa nije dogodilo. Toliko o vijestima iz gradića Grozni Smog u državi Tamo Negdje Gdje Nema Ničeg.
• Na dalekom i hladnom sjeveru, u jednom malom selu (nećete ga naći na zemljovidu) zvanom Smrzli Mi Se Prsti Na Nogama, stogodišnji starac Zauvijek Mlad, odlučio je oboriti svjetski rekord u disciplini Drijemanje Na Kauču. Starac Zauvijek Mlad je proveo na svom kauču drijemajući 32 dana. Iako je svjetski rekord oborio kada je odrijemao 25. dan, Zauvijek Mlad je nastavio drijemati i još uvijek drijema. Stručnjaci iz saveza za nadzor obaranja rekorda sjede pored starca i čekaju kada će prestati drijemati. Nevjerojatno kakve sve vijesti možemo čuti iz jednog malog sela daleko na sjeveru. Ovim rekordom selo Smrzli Mi Se Prsti Na Nogama sigurno će biti ubačeno na nove zemljovide.
• Evo još jedne zanimljive, jedne od najnovijih, vijesti. Političar Svaki Dan Sve Više Sam Pošten sa otoka Dva Četvorna Metra, negdje u sredini oceana, odlučio je prestati krasti. Da bi se ostavio te grozne navike, javno je objavio svoje sasvim ozbiljne namjere. Rekao je kako će se malo po malo početi odvikavati od krađe, a prvi korak će biti da kada nešto ukrade, neće tražiti i kamate od pokradenog. Eto, gospodin Svaki Dan Sve Više Sam Pošten može biti primjer svim ostalim lopovima u političkim krugovima. Dragi čitatelji, po ovom neobičnom pothvatu bi se mogli zapitati: “Zar je stvarno došlo vrijeme bolje budućnosti?” Toliko o vijestima sa otoka Dva Četvorna Metra.
To bi bile najnovije vijesti za ovaj broj KELL-a. Nadam se da sam vam pružio realan uvid u trenutnu stvarnost.
Napisao: Novinarski Patak

Plakati
Žalosno je danas prolaziti ulicama i gledati plakate, svi su isti i svi govore poput TV reklama, “Hej, ovdje sam, dođi, imam nešto samo za tebe!”, ako čitamo između redaka, “Ispržit ću ti mozak na vrućem ulju, omotati ga toaletnim papirom, umočiti u katran, a onda otići u galeriju i otvoriti umjetničku izložbu pod naslovom Prženi Mozgovi”. Tko je glup, autor plakata, ili onaj tko se odaziva na njegovu poruku?
Zaboravimo stvarnost, pročitajte što kažu “glave” o plakatima:
“Plakati – tiskane obavijesti kojima se javnost informira o javnim i političkim događajima, pravnim odredbama, sudskim presudama, kazališnim predstavama, koncertima i zabavama već su stoljećima jedno od obilježja gradskoga života.
Tijekom 19. stoljeća, velik broj tehnoloških inovacija omogućio je nov uspjeh: stvoren je oglasni plakat. Uvođenje novih tiskarskih postupaka kao što je litografija (1798.) i poboljšanje verzija tiskarskih strojeva iz 30-tih godina 19. stoljeća bilo je osobito važno.
Nakon najranijih crno-bijelih kromolitografskih pokusa, francuski umjetnik Jules Cheret (1836.-1932.) usavršio je primjenu i djelotvornost postupaka, a od 1866. godine tiskao je velike količine višebojnih plakata. Cheretove slike često su se gradile oko središnje jezgre, s unutarnjom dinamičnošću kompozicije naglašenom učinkovitim kombinacijama boja. Veliki oglasni plakati bili su slikovno vrlo privlačni, sa sitnim ali masno otisnutim slovima.
Plakat, jedno od najčešće i najšire upotrebljavanih oglasnih sredstava u 19. stoljeću, bio je u stanju u potpunosti zadovoljiti potrebe za masovnom komunikacijom. Plakat je pozivao promatrača da se perceptualno i emocialno angažira, što se često pojačavalo uporabom istih poruka po cijelome gradu.
U 17. i 18. stoljeću razvoj tiskarskih i gravirskih tehnologija značio je da se figurativna kultura zapadnoga svijeta može proširiti diljem Europe”.
Eto, to su vam bili prvi plakati, njih više nema. John Perry je autor jedne zanimljive “sličice” koja se zove “Fantazija plakata” (1855.), možete je pogledati u Londonskom muzeju “Victoria and Albert Museum”. Današnji plakati su kao što rekoh TV reklame, čuvajte mozgove.
Napisao: Ljepimplakat Kadatobijaše

Jim
James Douglas Morrison: pjesnik, pjevač, vođa sastava The Doors, osnivač destrukcije na sceni, kazališni glumac tijekom koncerata, nikakav kralj guštera (1943.-1971.).
O Jimu sam većinom želio pisati u ovome broju, ali časopis ima premalo stranica kako bih stavio sve bitno o njemu. Neću pisati previše o njegovoj poeziji, niti o njemu kao karizmatičnom pjevaču grupe The Doors, u ovome broju ću navesti “nekoliko” njegovih najznačajnijih izjava. Htio bih još samo dodati nazive kojima su u raznim medijima okarakterizirali “njegov” sastav The Doors, tj. njih same. O “The Doors” je napisano više slinavih, pretencioznih, hiperliterarnih i kvazimističnih tekstova negoli o ijednom drugom bendu. Kad god su “The Doors” spominjani u tisku, eseji bi se razletjeli poput šrapnela nakon zračnog napada.
Evo tih “misterioznih” naziva za Jima i “The Doors”: kralj guštera, bog rocka, klaun, vrag u crnom, šaman, oni su poput neizdržljivog zadovoljstva produženog u vječnost, oni su glasnici samog nečastivog, djeca ocoubojice, losangeleska podružnica edipovskog udruženja, “The Doors” su dečki iz vašeg susjedstva (dakako, ako živite u blizini zatvora, ludnice ili prodavaonice kožne galanterije), krvopije, voajeri, seksualni manijaci, osvetnici, zavodnici maloljetnih nimfeta, očevi suvremenog rocka, evanđelisti rock 'n' rolla, hipnotičari.
Cilj moga medija nije osmišljavanje karaktera nekih stvarnih “likova” i traženja trna u oku osoba koje žele manje kamera i “napuhanih” novosti, nego informiranje i “razonoda” za ljude: koji se voze u tramvaju, koji čekaju autobus ili vlak, koji se voze taxijem, ili piju kavu u nekom jeftinom baru (… We are going to the roadhouse …).
Kako vas ne bih previše gnjavio sa radom nekih drugih medija, prešao bih na Jimove izjave:
* “Tvrde da se svatko jednom rodio, ali ja se toga ne sjećam. Možda me baš uhvatila jedna od mojih nesvjestica.” (1969)
* “Kada sam prvi put otkrio smrt… ja i moj otac, i majka, i baka i djed vozili smo se u zoru kroz pustinju. Kamion pun Indijanaca udario je u neki automobil ili nešto – cijela je cesta bila posuta Indijancima koji su nasmrt krvarili. Bio sam još dijete, pa sam morao ostati u autu dok su otac i djed izašli da pogledaju što se zbiva. Nisam ništa vidio – samo čudnu crvenu boju i ljude koji su ležali uokolo, ali znao sam da se nešto događa, jer sam kužio vibre ljudi oko sebe i odjednom sam shvatio da oni o tome što se zbivalo nisu znali ništa više od mene. To je bilo prvi put da sam okusio strah… i uvjeren sam da su u onom trenutku duše tih mrtvih Indijanaca – možda jedna ili dvije – samo jurile naokolo, totalno izluđene, i da su jednostavno sletile u moju dušu, a ja sam bio kao spužva, spreman da sjedim i upijam…” (1970)
* “Nikada prije nisam pjevao. Čak o tome nikada nisam razmišljao. Mislio sam da ću biti pisac ili sociolog, da ću možda pisati drame… Baš sam bio završio koledž i otišao sam dolje na plažu. Nisam radio ništa određeno. Po prvi put sam bio slobodan: išao sam u školu neprekidno 15 godina . Bilo je to divno vruće ljeto i tada sam počeo slušati pjesme. Prvih pet ili šest pjesama koje sam napisao – samo sam hvatao bilješke s fantastičnog koncerta u mojoj glavi… a kad sam ih jednom napisao, morao sam ih otpjevati.” (1969)
* “Nosio sam demo – snimke na sva mjesta koja sam uopće mogao zamisliti, naprosto sam dolazio na vrata i govorio sekretaricama što hoću. Ponekad bi rekle “Ostavite svoj broj”, a ponekad bi te pustile da razgovaraš s nekim. Recepcionarska igra. U Columbiji su pokazali zanimanje.” (1969)
* “Za mene, pjesma nastaje s glazbom, najprije zvuk ili ritam; onda izmislim riječi što brže mogu, samo da zadržim taj osjećaj dok se glazba i stihovi ne jave gotovo istodobno. Kada pišem pjesme za čitanje, obično nema glazbe. Većina mojih pjesama naprosto mi je došla; nisam baš jako plodan autor.” (1969)
* “Mislim da su albumi zamijenili knjige… i filmove. Neki film možeš pogledati jedanput, možda dvaput, zatim kasnije na televiziji. Ali albumi, oni imaju veći utjecaj od bilo kojeg drugog oblika umjetnosti danas. Vole ih svi, a neke možeš slušati i po 50 puta. Svoj duhovni napredak mjeriš svojim pločama.” (1969)
* “Novi album je poput nove knjige.” (1968)
* “ “The End”… Stvarno ne znam što sam pokušavao reći. Svaki put kada to čujem… ima drugo značenje za mene. Počelo je kao jednostavna pjesma rastanka, vjerojatno nekoj djevojci, premda sam vidio da bi to mogao biti rastanak s nekom vrstom djetinjstva.” (1969)
*“Mrzio sam omotnicu našeg prvog albuma i nisam htio biti na omotnici za “Strange Days”. Rekao sam “Stavite neku zgodnu mačku ili nešto slično. Neka to bude maslačak ili neki crtež”, a što se tiče naslova, svatko se složio, jer to je bilo ono što smo proživljavali, ono što se događalo…”
* objašnjavajući “Horse Lattitudes” “Radi se o pojasu zatišja oko ekvatora, gdje su znali zaglaviti jedrenjaci iz Španjolske. Kako bi olakšali lađu, morali su bacati stvari preko palube. Njihov glavni teret bili su tegleći konji za Novi Svijet, a u pjesmi je riječ o trenutku kada je konj u zraku. Zamišljam da ih je bilo teško gurnuti preko palube, jer kada su došli do ruba, vjerojatno su se počinjali propinjati i ritati… a i za ljude je zacijelo bio pakao da to gledaju, jer konji mogu prilično dugo plivati, ali onda izgube snagu i naprosto potonu… polako potonu.” (1967)
* “Kao da je izmaknuo kontroli i predugo nastajao. To je trajalo devet mjeseci. Album bi trebao biti poput knjige pripovijetki nanizanih jedna do druge, u kojoj na neki način vlada jedinstveni osjećaj i stil, a to je ono što nedostaje albumu “The Soft Parade”.” (1970)
*o albumu “Morrison Hotel” “Naša glazba vratila se ranijem obliku, u kojem smo upotrebljavali samo četiri instrumenta. Smatrali smo da smo otišli predaleko u drugom smjeru, tj. prema orkestraciji, i htjeli smo se vratiti početnom osnovnom formatu.” (1970)
* o albumu “L.A. Woman” “Napokon radim blues album.” (1970)
* “Ništa nije zabavnije nego svirati pred publikom. Tu je ta divna napetost. Tu je sloboda, a u isto vrijeme obveza da se svira dobro. Volim to, kao što atletičar voli trčati kako bi ostao u formi. Neki od naših najboljih muzičkih tripova odvili su se u klubovima. Tamo ima puno manje sranja. Ako nisi dobar, to je svakome jasno.” (1969)
* “Koncert Doorsa je javni susret koji mi sazivamo u svrhu posebne vrste dramske rasprave i zabave. Kada nastupamo, mi sudjelujemo u stvaranju jednog svijeta i to slavimo zajedno s publikom. Nastaje skulptura od tijela u pokretu…” (1969)
* “Samo pokušavam klincima prirediti dobru zabavu.” (1969)
* “Mi se zabavljamo, murjaci se zabavljaju, klinci se zabavljaju. To je neka vrsta suludog trokuta.” (1969)
* “London je bio najbolji, rekao bih. Njima se to stvarno svidjelo. Ostalo je bilo beznačajno: ograničeni entuzijazam. Palo mi je na pamet da nije stvar u tome da li im se sviđa ili ne sviđa… nisu znali kako bi izrazili što o tome misle. Ali tamo u Europi zaista ozbiljno shvaćaju glazbu. Nije to samo nešto za klince – oni o tome raspravljaju.” (1968)
* “Pitam se zašto ljudi rado vjeruju da sam stalno ušlagiran? Možda misle da netko može isfurati njihov trip umjesto njih…” (1969)
* “Kako sam na pozornici, kako sam jedna od središnjih figura, mogu vidjeti stvari samo s vlastitog stajališta, ali onda sam ih odjednom vidio onakve kakve jesu, to da sam do određene mjere samo lutka kojom upravljaju mnoge sile koje tek nejasno nazirem.” (1969)
* “Klinci su budućnost. Klince možeš mijenjati i oblikovati i utjecati na njih. To je važno kada se radi o mladoj publici – oni su kao čisti papir koji čeka da bude ispisan… a ja sam tinta.” (1969)
* “Na rock koncertu nema pravila. Sve je moguće.” (1969)
* “Dosta je da samo pogledam Raya, pa da znam kad sam pretjerao.” (1969)
* “Smatrajte nas erotskim političarima.” (1967)
* “Kad sklopiš mir s vlašću, postaješ vlast.” (1969”
* iz njegove zbirke pjesama “New Creatures” “Život se nastavlja upijajući rat.”
* “Rock 'n' roll je savršena mješavina crne i bijele glazbe, i zato ga volim.” (1969)
* “Tko kontrolira medije, kontrolira um.” (1969)
* iz njegove zbirke pjesam “The Lords” “Svi više ili manje patimo od voajerske psihologije.”
* “Privlačnost kina je posljedica straha od smrti.” (1969)
* “Mislim da sam inteligentno, osjećajno ljudsko biće s dušom klauna, koja me uvijek tjera da zakažem u najvažnijim trenucima.” (1969)
* “Uvijek ću radije biti čovjek od pera nego pernati čovjek.”
* “Pojavit će se jedan briljantan momak i postat će popularan. Vidim usamljenog umjetnika s gomilom vrpci i nešto poput produžetka Moog synthesizera – klavijaturu sa složenošću i bogatstvom kompletnog orkestra. Čut ćemo za to za par godina.” (1969)
Eto, da vas više ne gnjavim gospodinom Morrisonom i Doorsima, to je sve o njemu i njima za sada. Nemojte očekivati od slijedećeg broja da ću pisati o nekoj drugoj glazbenoj skupini, ili pjevaču.
Napisao: Indijanac Bilobizona

Ovisnost
U zadnjih nekoliko mjeseci na Psone-u igram Final Fantasy 7 (“zadnji krik mode”). Poušavam dobiti chocobu (velika ptica - za one koji ne igraju igre) koji može ići bilo gdje. Imam letjelicu, ali s njom ne mogu sletjeti baš na sva moguća mjesta u igri. Da bih dobio tog chocobu, moram pobijediti nekog “crva” (što je jako teško, ali se može) i nekakvo čudovište pod vodom. Uz puno truda bih uspio pobijediti tu “dvojicu”, ali sam toliko zavolio tu igru da sam je počeo mrziti. Iz nekog inata ne želim se potruditi pobijediti onu “dvojicu”, nego sam odabrao teži način. Dakle, pokušavam uzgojiti chocobu koji može svuda ići, a to je jako teško. Pokušavam već nekih 25 sati, a nisam ni na pola puta. Pa hajde, bitno je da se ja veselim.
Što je pjesnik htio reći? Hoću reći, tj. htio sam govoriti o ovisnost. Da, ovisnost. Ne klasična ovisnost o alkoholu i drogama, nego ovisnost o “ekranu”. Priznajem, ja sam ovisnik o PS igrama. Želio sam Vas samo upitati jeste li i Vi ovisnik? Možete li sebi to priznati? Mislim da je jako važno govoriti o ovisnostima suvremenog čovjeka i postavljati pitanja: “Ovisnik o internetu, ovisnik o računalnim igrama?”. Zapitajte se jeste li jedan od njih. Ako se bavite izradom Internet stranica, ili dizainom, onda se računajte kao poluovisnik. Zahvaljujem se na ovisničkom razumijevanju.
Napisao: Nekadbio Pametan

Sve što ste željeli znati, a nisu vam omogućili, o kaktusima
Nešto o povijesti i osnovama kaktusa
Davno prije stupanja prvih Europljana na tlo Novoga svijeta kaktusi su odigrali svoju ulogu u životu starosjedilačkog stanovništva. Indijanska plemena su isprobavala plod kaktusa, jeli su mekane dijelove stabiljke, obrađivali drvenaste dijelove te biljke i u razne svrhe upotrebljavali vlakna kaktusovih cvjetova.
Međutim, kaktusi su imali i drugo značenje. Božanstvu, simbolu boga Sunca bila je posvećena OPUNCIJA – TEONOTHIL. Značajan rekvizit prilikom religioznih obreda bio je meksički okrugli kaktus ECHINOCACTUS INGENS. Služio je kao oltar ili žrtveno postolje, gdje je na dugačke bodlje kaktusa polagana ljudska žrtva. Neke manje vrste kaktusa imale su veliki religiozni značaj i upotrebljavane su kao amulete zato što su Indijanci vjerovali u njihovu natprirodnu moć.
Čikuli (LOPHOPHORA WILLIAMSII), mulato (MAMMILLARIA MICROMERIS), rosarapa (MAMMILLARIA LASIACANTHA var. denudata), sumani (ARIOCARPUS FISSURATUS) imali su ulogu talismana – koji su ljude štitili od groma, bolesti i drugih nevolja sudbine. ROSARAPA je štitila i imanje protiv krađe. Vjerovalo se da će kradljivca stvari koje su bile pod zaštitom ovog kaktusa, stići kazna ludila. ČIKULI je zbog svoje narkotične djelotvornosti bio neizbježan na svim svečanostima i sl.
Zbog neobičnog izgleda te lijepih cvjetova kaktusa i europski moreplovci su se počeli zanimati za kaktuse. Po povratku u Europu donosili su ih sa sobom kao poklon. Ponegdje se pokušavalo i u uzgajati kaktuse, međutim, uspijevalo se samo sa OPUNCIJOM. Ovi kaktusi su se brzo udomaćili prvo u Španjolskoj, zatim su se raširili po čitavom Sredozemlju.
Stvarno uzgajanje kaktusa započelo je tridesetih godina devetnaestoga stoljeća. Uvođenjem parobroda kao prijevoznog sredstva preko oceana, pojavljuju se i prvi sakupljači kaktusa, botaničari. Glavni centar zanimanja za kaktuse u to doba bila je Francuska. U Francuskoj uskoro opada zanimanje za kaktuse, pa krajem devetnaestoga stoljeća tu ulogu preuzima Njemačka. Sljedeći period velikog zanimanja za te čudnovate biljke je vrijeme prije prvoga svjetskoga rata. Prvak tadašnje kaktusarske groznice bio je češki putnik i sakupljač kaktusa A. F. Frič.
Danas se sakupljanje kaktusa razvilo no neviđenog obujma ne samo u Europi već i u Japanu, Sjevernoj Americi i drugdje. U Češkoj postoje tisuće organiziranih ljubitelja kaktusa. Neorganiziranih ljubitelja kaktusa ima još više. Slična situacija je ne samo na Zapadu, već i u Poljskoj, Mađarskoj i u Njemačkoj.
Sakupljanjem kaktusa prije stotinu godina mogli su se baviti samo bogati ljudi. Godine 1840. plaćalo se za uvoz ARIOCARPUSa KOTSCHOUBEYANUSa 200 dolara. Bilo je to više od težine kaktusa u zlatu. Tek u novije doba kada su se kaktusi počeli uzgajati iz sjemena, cijene su snižene. U mnogim zemljama svijeta postoje ogromni centri za uzgoj kaktusa. U Njemačkoj također postoje veliki centri za uzgoj kaktusa. Tako na primjer, jedno poduzeće u Berlinu – Biesdorfu ima 14 velikih staklenika površine oko 8000 m kvadratnih. Godišnja proizvodnja tu predstavlja vrijednost oko milijun eura.
Sada bih mogao nešto reći i o građi kaktusa. Nadzemni dio kaktusa , stablo, naziva se “tijelo ”. Sredinom tijela svakog kaktusa prolaze provodni snopići, i to od korijena pa sve do vegetacijske kupole biljke – gdje se i završavaju. Oko provodnih snopića nalazi se mnogo tkiva kambija, koje je obavijeno pokoricom – epidermisom.
“Epidermis” ili pokorica je tkivo koje čini samo jedna vrsta stanica koje štite biljke od nepovoljnih vanjskih utjecaja, tj. protiv uvenuća, iznenadnih toplinskih udara, prejakog osvjetljenja itd.
Na kaktusima se nalaze posebni organi iz kojih izrastaju bodlje, a najčešće bočni izdanci i cvjetovi.
Ovi organi zove se “areale”. U svakoj areali završava se provodni snopić koji je ukoso otklonjen od glavne osovine.
Najljepši ukras kaktusa su “bodlje”; one su nastale promjenom listova. Bodlje se sastoje iz osnove, srednjeg dijela i kupole. Oblici bodlji su raznovrsni. Osnovni tipovi bodlji su sljedeći: vlasaste, čekinjaste, igličaste, vretenaste i konusolike.
Većina kaktusa imaju “rebra”. Rebra mogu biti niska, široka ili uska. No, ipak visina i širina rebara kombiniraju se na razne načine.
Podzemni dio kaktusa, “korijen”, može biti različito oblikovan. Neke vrste kaktusa stvaraju loptasti korijen, koji prodire u dubinu i nema mnogo bočnih korjenčića . U nekim slučajevima oblikuje raširen korijenov sustav, gdje korijen raste bliže površini i ponekad je veoma dugačak. Poznajemo i kaktuse s korijenom repasto zadebljanim, sa sustavom glavnog debelog korijena, i kaktuse kod kojih iz korijenovog vrata izrasta splet finih i bogato razgrananih korjenčića.
Kod primitivnih kaktusa cvijetovi izrastaju na vrhovima bočnih grančica i imaju karakter transformiranog bočnog izdanka. Pupoljci kaktusa na višem nivou evolucijskog razvoja ne mogu se ožiliti. Prema obliku, cvijetovi kaktusa mogu biti: okruglasti, zvonasti, ljevkasti i cjevasti.
Sjeme kaktusa može biti jako različito. Postoje vrste kaktusa čije je sjeme sitno kao prah dok je kod nekih vrsta veličine lješnjaka.
Prema oblicima tijela kaktuse možemo podijeliti na: stupaste, cilindrične, loptaste, oblika diska, drvolike, svijećnjačke, grmolike, viseće i puzajuće.
Kaktusi u prirodi
Kaktusi kao endemi rastu isključivo u Americi. Jedni su predstavnici roda RHIPSALIS doprli do Afrike i Indije, i to bez ljudskog učešća. Poslije otkrića Amerike kaktusi su prenijeti u Europu, gdje su se udomaćili i kao divlji proširili oko Sredozemnog mora, a kasnije i u mnogim drugim zemljama. U Australiji su OPUNCIJE čak postale dosadni korov.
U svojoj prvobitnoj domovini kaktusi su se stupnjevito prilagodili i suši i hladnoći. Neki kaktusi dopiru na sjeveru do Kanade (do 530 sjeverne širine), a na jugu do Patagonije (do 500 južne širine). Najsjevernija i najjužnija područja širenja kaktusa međusobno su udaljena 10000 km. I ne samo to, kaktusi su svladali i velike visinske razlike. Rastu jako dobro na morskim obalama kao i na visokim planinama. Uspjeli su se prilagoditi i visinama od 5000 m. (OROYA u Peruu). Logično je da je na tako ogromnim prostorima i klima različita. Kaktuse prema klimatskim prostorima možemo podijeliti na: tropske (visoka temperatura i obilne količine padavina tokom cijele godine), savanske (područja s tropskim žegama i tropskim kišama. Za razliku od tropske klima, kišni periodi se smjenjuju sa suhim razdobljima), pustinjske (kiša je rijetka. Ponekada ne pada i po nekoliko godina. Ljeti je jako toplo. Zimske temperature su promjenjive ovisno o zemljopisnoj širini i nadmorskoj visini), stepske (područja sa obilnim godišnjim padavinama koje kratko traju, a zatim dolaze dugi sušni mjeseci), planinske (klima je slična stepskoj, ali postoje velike razlike između dnevnih i noćnih temperatura. Noćne temperature često znaju pasti i do ispod nule) i kaktuse na područjima umjerene klime (približno odgovara uvjetima naše klime, a ponekada je i oštrija).
Najveći broj raznih vrsta kaktusa u cijeloj Sjevernoj Americi nalazi se u Meksiku, na velikom teritoriju između dva oceana. Iz meksičkog centra kaktusi se šire u susjedne države SAD-a, najviše u Kaliforniju, Arizonu, Novi Meksiko i Teksas. No, kaktusi su se prilagodili i na područjima najsjevernijih država SAD-a i južne Kanade gdje je tlo po nekoliko tjedana prekriveno većim ili manjim slojem snijega. Kaktusi rastu i na području centralne Amerike gdje se ubrajaju ne samo države na Panamskoj prevlaci, nego i najsjevernije države južno Amerike, Venecuela i Kolumbija, kao i otoci Karipskog mora, osobito Kuba. Južno američki centar, Argentina i jugozapadna Bolivija, je centar kaktusa na južnoj polutki zemlje gdje se može naći veliki broj vrsta. Kaktusi rastu također i na područjima: nizine Gran Čako u istočnoj Boliviji, istočnog Paragvaja, južnog i centralnog Brazila, Urugvaja, Patagonije, Perua i Čilea.
Osnovna podjela cijele porodice CACTACEAE na tri podporodice je: 1.) PEIRESKIOIDEAE, 2.) OPUNTIOIDEAE, 3.) CEREOIDEAE
Nekoliko savjeta o uzgajanju kaktusa
Kada bi ste željeli profesionalno se baviti uzgajanjem kaktusa trebalo bi vam nekoliko stotina stranica literature i dosta godina iskustva. Dat ću vam samo nekoliko savjeta o uzgajanju za početnike. Moja savjet vam je da si nabavite nekoliko MAMILARIJA I OPUNCIJA.
Kaktusi bolje rastu i cvjetaju u manjim posudama nego većim (lažna je informacija kako kaktusi cvjetaju svakih sedam godina, ako procvjetaju. Kaktusi cvjetaju svake godine, neki i po nekoliko puta ako se pravilno uzgajaju. Za to je potrebno puno iskustva i znanja.).
Kaktusi se obično presađuju kada prerastu posudu u kojoj su rasli. Možemo ih presađivati svake godine u proljeće, neki uzgajivači ih presađuju i dvaput godišnje, u proljeće i u jesen (time postižu jako dobre rezultate).
Dakle, kaktuse sadimo u manje posude (bolje plastične, nego glinene, glina brzo isušuje zemlju), smjesa zemlje ne smije biti previše vlažna, a isto tako niti suha, Zemlji dodajemo malo usitnjene cigle ili sitnog kamenja, može i oboje (zbog propusnosti vode, nije dobro ako voda ne može oticati iz posude).
Kaktuse je bolje zalijevati rjeđe a obilnije, nego često a malo, zalijevamo tek kada je zemlja u posudi skoro suha. Dobro je zalijevati prokuhanom i toplom vodom.
Kaktusi vole puno sunca, ali ih treba i povremeno zasjenjivati kada su ljetne žege.
Za vrijeme zime i hladnoga vremena kaktuse unosimo u grijane prostorije, ali ih nikada ne stavljamo u blizinu izvora topline (peći ili radijatora, zimi je bolje da kaktusima osiguramo nižu temperaturu od ljetne, mogu opstati i na temperaturama od 40 do 100).
Zimi zalijevamo jako rijetko i jako malo. Zalijevamo li zimi kaktuse mnogo u većini slučajeva će uginuti ili će postati kržljavi.
Kaktusi se mogu razmnožavati: kalemljenjem (za što je potrebno puno vještine i znanja, pa sada nećemo o tome), izdancima ili reznicama (koje treba ostaviti nekoliko dana na suhom i toplom i tek onda saditi u nove posude), sjemenom (ovo je najjednostavnije razmnožavanje kaktusa i ovom metodom dobijemo najviše jedinki na brzinu. Sjeme sijemo po površini poluvlažne zemlje, a poslije ih samo nekim ravnim predmetom lagano pritisnemo, sjeme ne prekrivamo zemljom. Jako je važno održavati vlagu i temperaturu oko 250 za uspješno klijanje).
Kaktusi bolje rastu u posudama gdje ih je više i gdje su gotovo zbijeni jedan uz drugoga.
To bi bilo sve onako ukratko. Ne pokušavajte nabaviti kaktus PEJOTE koji ima jaka opojna sredstva jer ga nećete moći nabaviti na ovim prostorima. Uspješan rast vam želim.
Napisao: Acid Bodlja

Piši, piši i piši, ili plači i umri
Svaki list ima svoju posljednju stranicu, tako i ovaj list – moram priznati da je to jedina komercijalna stvar u KELL-u. Ne bojte se! KELL se neće komercijalizirati kao drugi listovi, on ostaje kakav je i ovaj prvi broj. Nadam se da ću za drugi broj uspjeti pronaći bolje sponzore kako bi list bio objavljen u većoj nakladi, a jednoga dana možda ugledate i KELL u boji. Toliko o dalekim snovima. Hvala na strpljivom čitanju, nadam se da ste izvukli pouku i nešto naučili. Strpite se do sljedećeg broja.
Napisao: Klaun Van Trenda

01.03.2004.
- 14:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Poetic License

Dragi i manje dragi naši. Pokrenuta je stranica i forum (ponovo) koja se u prvom planu bavi poezijom ali tu ima mjesta i za prozu, fotografiju, film, video i sve ostalo što smatrate artom ili blizu artističkog izražaja.

- stranicu pogledajte na http://pjesnicka-sloboda.tumblr.com/

- forum pogledajte (ako želite i registrirajte se kako bi objavljivali svoja djela i komentirali djela ostalih članova foruma) na http://poeticlicense.freeforums.org/

Nadam se da se pišemo.




- 09:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.11.2011., petak

Klaun Van Trenda - The Mad Men On Screen


- 16:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Klaun Van Trenda - Tihi and Prle


- 15:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Klaun Van Trenda - Fireworks


- 15:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Klaun Van Trenda - from B To A Drive


- 15:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Klaun Van Trenda - from A To B Drive


- 15:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.11.2011., nedjelja

Klaun Van Trenda - Sexy Fish 04


- 10:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Klaun Van Trenda - Sexy Fish 03


- 10:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Klaun Van Trenda - Sexy Fish 02


- 10:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Klaun Van Trenda - Sexy Fish 01


- 10:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Klaun Van Trenda - Svjetlo Na Kraju Tunela


- 10:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Klaun Van Trenda - Alien vs. Alien


- 10:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Klaun Van Trenda - Upute Za Kako Rezati Papir


- 09:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Klaun Van Trenda - Eduardo Da Silva


- 09:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Klaun Van Trenda - Turbo Folk


- 09:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Klaun Van Trenda - Schkrtezi


- 08:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.11.2011., subota

Klaun Van Trenda - Upute Za Kako Prekrižiti Noge


- 15:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Klaun Van Trenda - Fox Mulder Nije Kod Kuće


- 15:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Klaun Van Trenda - Goran Bare Na Suvo


- 15:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Klaun Van Trenda - The Lord Of The Rings, The Third Age, Fights 01


- 14:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Klaun Van Trenda - Arc The Lad Twilight Of The Spirits, Fights 01


- 13:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Klaun Van Trenda - Kofi Brejk


- 12:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Klaun Van Trenda - Fish Fish


- 11:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.10.2011., ponedjeljak

Pink_Punkter_In_My_Little_Town


- 19:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

PPS2_trailer_03


- 19:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

PPS2_trailer_02


- 19:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
PPS2_trailer_01


- 19:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.02.2011., petak

Klaun Van Trenda - Kaos U Neuronima 2


- 17:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.02.2011., četvrtak

Klaun Van Trenda - Ko Da Oni Znaju Šta Klaun Piše Na Nijemo


- 13:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

< srpanj, 2012  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2012 (2)
Studeni 2011 (22)
Listopad 2011 (4)
Veljača 2011 (12)
Siječanj 2011 (9)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (7)
Svibanj 2010 (5)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (2)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (1)
Svibanj 2006 (1)
Travanj 2006 (1)
Ožujak 2006 (1)
Prosinac 2005 (2)
Studeni 2005 (6)
Listopad 2005 (7)
Rujan 2005 (6)
Kolovoz 2005 (18)
Srpanj 2005 (1)
Lipanj 2005 (1)

Komentari On/Off

forum poezije i proze i još mnogo toga ..... - forum poezije i proze i još mnogo toga .....

Hrvoje Ivančić




Website counter